![]()
Ljubodrag Obradović govori svoju pesmu
SVETLOST
kao da svetli…
nada iskonska
srce u damarima
čežnja u treptaju
sve što su rekli
u izlozima
kao da svetli…
prošlost u igrama
ljubav u zanosu
sećanje u fragmentima
Настави са читањем “SVETLOST”
Ин поезија
![]()
![]()
Небом лете посечене брезе,
на истоку се злати огањ рађања.
У бескрај одвезоше га небеске чезе,
са судбином нема погађања!
![]()
KROČILA SI U MOJ ŽIVOT
Kročila si u moj život,
*lutajući kroz misli,
silazeći u srce,
tamno srce,
srce noći,
puno čudovišta!*
Osmehom si,
rasterala more,
čednost na oltar iznela…
A u svakoj pori tela,
znala si, da lepotom
si me sagorela!
Настави са читањем “KROČILA SI U MOJ ŽIVOT”
![]()
SVE ŠTO TAKNEM
Sve što taknem,
iskopni ko na suncu led.
Sve što pipnem,
svoj prirodni izgubi red.
U sebi proklestvo nosim,
i sve na svetu kletve.
Moj pogled već prkosi,
buduće sluteći štete.
Настави са читањем “SVE ŠTO TAKNEM”
![]()
ŠUM LJUBAVI
Šumi reka,
šumi i priča o ljubavi,
mnoge je videla.
Žubor opija,
talasi pale krv…
Romantično veče,
pesak vlažan,
mesec sve gleda
i smeši se zvezdama…
Ona me pogledom zove,
sledim je
u zagrljaje vrele,
u najsmelije snove…
Настави са читањем “ŠUM LJUBAVI”
![]()

JELENA
Na putu u magli,
stihovi zrače,
da ozrače one izgubljene
i označe prolaz za zaljubljene.
Jelena slama svog jelena!
Po šipražju misli se cepaju,
dolinama mirisi šetaju,
izgledi čarima mame…
Настави са читањем “JELENA”
![]()
POEZIJA
Poezijo,
izvoru čudnog,
lepog, tajanstvenog
i mudrog sveta,
u tvoja nedra sad bežim.
Poezijo,
majko za ljude bez izlaza,
u tvojim čarima,
smisao cveta,
ti si kontra
kojom se tešim.
Настави са читањем “POEZIJA”
![]()

BUKVAMA
Zucneš li samo
sve zvezde pašće,
a vlati zora
zarasti u mahovinu.
Polomljena gora
plakaće za mrtvu tišinu,
a tišina biće odjek
dalekih istina
i bol nevina
od strela borovih iglica.
![]()

JABUKE I DUNJE
Jabuke i dunje,
na ormaru stoje.
Ja i sad čeznem,
u odaje tvoje.
Da uz mesec do zore,
ljubav iskrimo bajnu
i uz igru i razvigore,
tonemo u slatku tajnu.
![]()
KORNJAČA
Odavno koračao nisam,
ulicama velegrada.
Kornjača sam zaspala,
a još se nečemu nadam.
Kako sve leti,
dani, godine, život…
Nikako da se setim,
šta mi se to lepo dogodilo.
Настави са читањем “KORNJAČA”