![]()
Amfiteatar je bio ispunjen do poslednjeg mesta
Настави са читањем “Promocija književnog stvaralaštva – Miomir Milinković”
Ин поезија
![]()
![]()
13. novembra 2010. godine u Beloj sali Kulturnog centra Kruševac održana je promocija knjige ODGOVORI Sergeja Ćuka iz Ljubinja. Promociju koja je plenila odličnom poezijom i dobro-osmišljenom multimedijalnom prezentacijom poezije, organizovali su Kulturni centar Kruševac, KUD Ratko Jovanović i ogranak Vukove zadužbine iz Bele Vode. Na promociji pored Sergeja Ćuka i njegovog oca, nastupila je i muzička grupa SINHRO iz Kruševca i vokalna grupa iz Bele Vode i Jelena Djordjević kao voditelj. Izuzetno poetsko veče!
Sergej Ćuk i Jelena Djordjević – poezija je ODGOVOR
РОЂЕН У КАМЕНУ
Кршна земљо, кршем племенита!
Гдје год скита дијете твоје,
гдје год оде,
гдје год сврати,
пати вјечно за каменом
ко за женом што се пати.
Па ти љубе крше бијеле,
па ти пију росу с траве.
Главе нема, нема новца
што купује Херцеговца.
Земљо мила, земљо драга.
Тако оштра, навијек блага.
Од незнанца несхваћена.
Од искона напаћена.
Гдје год скита
дијете твоје,
гдје год оде
гдје год сврати,
пати вјечно за каменом,
за каменом вјечно пати.
И, једину жељу има,
теби, мати, да се врати.
Сергеј Ћук
Sergej Ćuk
![]()
Ljubiša Bata Djidić otvara izložbu
Gledajući izložene slike, ja sam još jednom spoznao istinu da je nit koja spaja poeziju, muziku i slikarstvo u tajnu nastanka sveta, tako jasna u izloženim slikama i poželeo sam da za dobrodošlicu Slobodanu Jevtiću pročitam jednu moju pesmu, kao znak male pažnje za njegovo veliko delo koje zrači izvornim tajnama …
![]()
Том приликом их је директор Љубодраг Обрадовић обавестио о активностима ове установе и о предстојећем ТИН ФЕСТУ. Разговарано је о идеји да Министар просвете отвори овај драмски фестивал средњих школа Крушевца. На крају посете гостима је поклоњен часопис ПУТЕВИ КУЛТУРЕ који излази два пута годишње у издању Културног центра Крушевац.
![]()
![]()
Jevtić Slobodan, mr Desimir Pavlović i Ljubodrag Obradović
![]()
28.09.2010. – Bela sala KCK
Izmedju dve crno-bele kombinacije, koje su te dvadesetiosme semptembarske večeri bile u opticaju, posetioci Kulturnog centra Kruševac, su izabrali onu poetsku, (umesto sportske) u kojoj je Jelena Protić-Petronijević poezijom opčinila i odluku im smislenošću i lepotom začinila, tako ih je posle manje bolelo, kad su zbog poraza (u sportu) patili …
Dešava se da poezija isplete nit iliti mrežu u kojoj se kazivači i konzumenti isprepleću i preslože, tako da granice izmedju pozornice i publike nestanu, takvo jedno veče zbilo se večeras i sve koji su sportsku žrtvu učinili, oplemenilo i razigrane ih vratilo kućama. Nije sve u životu čemer, nije sve popisivanje, stvari i iventara, ima tu i onog lepog u šta nas je Jelena Protić-Petronijević sa svojim stvaralaštvom i svojim saradnicima iz KCK i gostima poput Mihajla Pantića, Ivane Todosijević i naročito Miloja Protića – virtouza na violini, neprimetno uvukla, tako da je doživljaj bio putpun i savršen, sa mirisima itilaje, španije, grčke… sa mirisom poezije… I zato je na kraju dobila aplauz, cveće i poeziju… I privilegiju da srećna ode u svoj dom i poeziju sanja…
ПОПИСИВАЧИ
Почетак је године
И ми пописујемо
Све што нам се нађе
Пред очима
Па како им буде
Јелена Протић-Петронијевић
Ljuba Obradović – pesma koleginici u čast
JELENA
Na putu u magli,
stihovi zrače,
da ozrače one izgubljene
i označe prolaz za zaljubljene.
Jelena slama svog jelena!
Po šipražju misli se cepaju,
dolinama mirisi šetaju,
izgledi čarima mame…
Eh, njen lik je podsticaj,
za igre skrivanja,
u vremenu koje beži.
Njen lik je uteha,
za sve propuštene
prilike i neprilike.
Jelena uvek dočeka
svog jelena, ako poželi.
I po vrletima duha,
pliva u sopstvenom znoju,
a nada se sreći i spokoju.
Svest je ono za čim se žudi,
slast se lakše probudi,
ali potok je uvek nov,
kao rov za rat!
Eh, da mi je znati,
zašto se pati za Jelenom,
koja umara jelana,
a u bezizlaz je
i sama saterana?
I da mi je znati,
kud vodi taj put,
tajanstven i krt,
kojim korača Jelena?
A na putu tom,
kao u magli,
stihovi zrače,
da ozrače one izgubljene
i označe prolaz za zaljubljene!
(C) Ljubodrag Obradović
Mihajlo Pantić, Lidija Užarević i Jelena Protić – Petronijević
Настави са читањем “ПОПИСИВАЧИ – Јелена Протић Петронијевић”
![]()
Promociju su zajednički organizovali Kulturni Centar Kruševac i Narodna Biblioteka Smederevo i tako nagovestili početak saradnje ove dve ustanove u kulturi, koja će se nastaviti prezentacijom književnog časopisa *MONS AUREUS* Narodne Biblioteke Smederevo u Kruševcu.
Učesnici promocije: Sofija Grba, Nebojša Lapčević, Ljubiša Bata Djidić,
Ljubodrag Obradović i Goran Djordjević
ИЗМЕЂУ МОЈИХ КРОВОВА
Чекамо између ових кровова ја и моје протицање
велико и сумњиво сутра
а сутра
сутра ће калдрма моје улице испилити нову пећину
наде и чекрк дана открили лавеж уганулог звоника
сутра ће болећиви лекар опет грабуљати
онемоћали клавир и тражити острво тишине
у туђим недрима

© Миомир Хари Ристовић
Настави са читањем “IZMEDJU MOJIH KROVOVA – Miomir Hari Ristović – Promocija u Smederevu”
![]()
![]()
Svi prisutni, a bilo ih je zaista dosta, mogli su da uživaju u ritmu poezije ovog talentovanog mladog pesnika, jer *Iz ritma, vokabulara mladog pesnika zazvuči otmeni Dučić, melanholični Dis, virtuozni Laza, slovenski Jesenjin, iskreni Rakić i drugi majstori stiha koje smo morali (ili voleli) da čitamo i pamtimo. Tolika prisnost i približnost sa njima zbunjuje čitaoca, a onda ga tera da prepoznaje te skrivene, ne citate, već slike, zvučne slojeve, rimu.* (citat – Milanka Milosavljević-Milosavljević). Pogledajte slike sa promocije, pročitajte recenzije i uživajte u poeziji ovog mladog i talentovanog pesnika…
Ја се тебе сећам иако те нема,
од одласка твога само дане бројим,
ал’ предиван мирис твоје косе плаве
знај да остао је у рукама мојим.
Неизбрисиви су трагови од тебе,
твоје беле руке претопле су биле,
и додири твоји још су на мом телу,
тако слатки, нежни, ко додири свиле.
И очи су твоје биле тако бајне,
ко презреле вишње, мастиљаво црне,
и сада ме зраче том својом лепотом,
то је светлост која још увек не трне.
Ал’ ти оде к њему без поздрава душо,
да се твоја сенка његовој придружи,
ал’ тешим се тиме јер твоја лепота
ко шарени лептир око мене кружи.
© Никола Стојановић
ČEŽNJA POEZIJE NIKOLE STOJANOVIĆA
Pisaće jednom Nikola i modernu i postmodernu poeziju, svi pesnici se jednom oprobaju u svim poznatim stilovima *pesničenja*, ali rima je ono božansko što muzu poezije uzdiše u raj i pesnike i čitaoce čini ushićenim dok se tope u lepoti kojom urimljeni stihovi zrače. Zato Nikoli i želim da rimu uvek ima u vidokrugu i da je strpljivo neguje i kad ga modernistički vetrovi ponesu…
Kažu da je teško dobar kritičar biti, da je to ozbiljan i težak zanat koji podrazumeva ogromno predznanje i poznavanje svetskog književnog stvaralašva, zato ja kritički sud prepuštam Milanki i Veljku, ali sam dovoljno hrabar da iznesem svoju subjektivnu imresiju da je Nikola odlično započeo svoj pesnički put, jer se po jutru dan poznaje… Biće što biti mora. Ako je neko već sa osamnaest, kao “otmeni Dučić, melanholični Dis, virtuozni Laza, slovenski Jesenjin, iskreni Rakić”, sa trideset godina biće samo svoj… biće origanalan, a sinteza svetskog pesništva, biće poznati Nikola Stojanović…
Meni je drago što je Kulturni centar Kruševac izdavač ove knjige i na taj način mala podrška Nikoli u njegovom uzletu u pesničke vrhove… A Vama poštovani posetioci želim lepo veče uz Nikolinu poeziju, jer poezija, bar na tren, menja svet!
Настави са читањем “ДОДИРИ ЧЕЖЊЕ – Никола Стојановић”