![]()
Da, ovo veče je donelo lepe stihove, kao sneg pahulje i najavilo predlog za novog laureata Drinčeve nagrade (poznaćete ga po šeširu)…
Pogledajte detalje sa ove divne, dobro izrežirane i ukomponovane večeri, koju je osmislila i vodila urednica KCK Lidija Užerević i podsetite se na ono što je u granit poezije, za pokolenja koja pristižu, uklesao pesnik nezaborava – Rade Drainac…
Ovako je počelo: Lidija Užarević recituje pesmu Radeta Drainca
uz muzičku pratnju Srdjana Živkovića
NIRVANA
Šumne noći ko javori sinji
Tamom grobnom leže mi na dlanu
Bolestan sam mnogo… mnogo!
Jedinu zvezdu u ovoj pustinji
Vidim svoju ranu.
ko olovna ploča.
Nigde jedan vedar dan!
Slomila me tužna malaksalost
na ljubav, život i san.
Hteo bih samo
u rodni kraj da odem što pre
i da umrem tamo,
zaboravljajući sve.
A kad me na dasci
put groblja ponesu volujska kola,
kao nekad u mladosti,
nada mnom da zaplaču od istinskog bola
bele breze, tužne od starosti.
To su zadnji snovi
u noćima šumnim ko javori sinji,
otvoreni kao rane,
koje u ovoj pustinji
gnojem kaplju poslednje dane.
(C) Rade Drainac

Rodna kuća Radeta Drainca u Trbunju
